Prljave žene i čisti toaleti
Svatko tko me iole dobro poznaje,
zna da sam čest gost u toaletima diljem grada. Počelo je to iz vedra neba koncem
mojeg osnovnoškolskog obrazovanja. Moguće da sam nekada spomenula svoju
hipohondarsku crtu? U svakom slučaju, smatrala sam nenormalnim da tijekom
svakog malog odmora idem na toalet. To je gotovo svakih 50 minuta! Obratila sam
se doktorici s pritužbom na svoj mjehur koji se prekomjerno puni. Natjerala sam
ju da me pošalje na sve žive pretrage nakon čega je naravno ispalo da sam luda
u glavu te da moj mjehur nije napala nikakva bakterija.
Ljubavni odnos između mene i
mjehura traje već prekrasnih deset godina. Nismo više toliko intenzivno
povezani, ali da je u pitanju nešto nenormalno - je. Da ne duljim – često
posjećujem toalete, bilo zato jer mi se doista piški, a bilo zato jer sam to
umislila. Pritom sam imala prilike proći svakakvih prostora, od najugodnijih do
najtužnijih. Majko mila, koliko priča mi trenutno pada na pamet u mojoj
toaletnoj karijeri. Slojevit je to svijet. Od toga kako sami toaleti izgledaju,
preko osoblja koje ga održava i na koncu sve do onih koji ga posjećuju. Usmjerit
ću se na potonje. Naime, protekle četiri i pol godine radim u Arena centru što
će reći da je moj broj posjeta toaletima unutar tog kompleksa do danas narastao
barem na 589467970. Drugim riječima – vidjela sam sve i svašta.
Nevjerojatno, ali istinito - postoji igrica za mobitele koja se zove Toilette massacre
Nikada mi neće biti jasno zašto
ženski dio (pre)često izgleda kao filmski set Teksaškog masakra motornom pilom
dok je muški odjeljak prava mala palača? Jesu li žene zapravo neodgojene ljige?
Ono što se da vidjeti po tim kabinama je riječima potpuno opisivo, ali je s
druge strane moj gnjev zaista neopisiv. Naravno da mi prvo i jedino pitanje u
tom trenutku bude nešto poput „Radiš li tako nešto i doma, kravetino
bezobrazna?“ Ono što ne mogu shvatiti jest činjenica da su ženski toaleti
uvijek toliko degutantni i neuredni. Ali ne zbog toga što čistačice ne rade
dobro svoj posao, nego zato jer imaju vrlo nezahvalnu klijentelu koja posjećuje
te nužnike. Svaki put kad ugledam nešto takvo pitam se je li osoba to učinila
namjerno zato jer je đubre od čovjeka ili možda zaista ima manjak dobrog
odgoja. To nas onda dovodi do objašnjenja zašto su čistačice po toaletima
uglavnom namrgođene i nezadovoljne. Možda to objašnjava još jednu situaciju
koja me redovito izbaci iz takta – kada nema papira i/ili sapuna. Posebice
sapuna. A još kad se radi o lokalu koji drži cijene dok svojim mušterijama nije
kadar osigurati minimalne higijenske uvjete?
I što se onda nerijetko dogodi?
Otkriće da papira i sapuna nema SAMO U ŽENSKOM VECEU! Ili gazde lokala
kažnjavaju drznice koje u kabinama nakon što izađu ostave potpuni armagedon ili
je zapravo stvar u tome da sve žene jako često idu na toalet. Prisjetimo se samo
silnih redova u noćnim klubovima koji se očekivano gomilaju samo ispred ženskih
vecea? Prema tome, troše puno više sapuna i papira. Što će reći da kad idući
put prijateljima kažem da „samo idem do toaleta, dođem za vama“, neću ispasti
luda. Naravno, dočekat će me standardno kolutanje očima, ali ću duboko u sebi
biti mirna jer ću ovom novom spoznajom u svojemu životu znati da je u redu što
56. put dnevno idem piškiti jer....
.... sve su žene jednako lude u glavu. Više manje.
Primjedbe
Objavi komentar