Pao je prvi snijeg, a džabe

Ako u subotu 21. studenog padne prvi snijeg ove jeseni,  točno mjesec dana prije službenog početka zime, a ni jedan od vaših 971 prijatelja to ne obznani na facebookovskom statusu, koliko će nas to zabrinuti na ljestvici od 1-10? Milijun. Minimalno. Teško mi je predočiti koliko me to zabrinulo. Nakon što sam nazočila susnježici, brzo sam išla na News feed provjeriti tko je o tome izvijestio. NITKO. Svijet se nenadano počeo rušiti pred mojim očima kao kula od karata, zamaglilo mi se u ušima, zacrnilo pred očima... Facebook je najednom izgubio svoju primarnu funkciju zbog koje je pokrenut, a to je da njegovi reporteri vrijedno i pravodobno izvještavaju o tome kako su vremenske prilike. Za one koji možda nemaju prozore ili ne mogu procijeniti što je ono što trenutno pada iz neba.

Listajući dakle News feed i prolazeći sve benigne statuse koji ne sadrže u sebi riječi poput 'vrijeme', 'snijeg', 'pada', 'hladno', 'već', 'smrt', grozničavo sam počela razmišljati o tome da ja nešto napišem. Nešto poput „Ajme, pada snijeg.“ Nažalost, imala sam obvezu zvanu realan život pa sam pisanje statusa potpuno smetnula s uma. Što ne znači da sam o tome prestala razmišljati. Toliki broj ljudi je postupio nesmotreno i time ugrozio brojne svoje prijatelje. Dajem obje ruke u vatru da je dostatan broj ljudi upravo u subotu domove napustio u platnenim tenisicima, ne razmišljajući o tome da se informiraju putem bilo čega, samo ne Facebooka. I što se dogodilo? Tenisice su im promočile, a oni nisu imali rezervne iz istog razloga. Naravno da su čitav dan proveli vani u kojekakvim obavezama i sve to u mokrim tenisicama. Potom su stigli doma nakon čitavog dana što su im stopala boravila u vlažnom okruženju. Uhvatila ih je prehlada i već treći dan leže doma u krevetu te ne idu ni u škole ni na poslove. Evo ga. Ne mogu zaraditi punu plaću jer su morali uzeti bolovanje, a ne mogu ni pratiti gradivo u školama pa će zasigurno pasti ispite. Možda će dobiti otkaz na poslu jer poslodavac nije normalna osoba, a možda će ih i profesor srušiti jer nisu poslušali vrlo značajna predavanja... 

BAAAAAM - Sve ide kvragu. Ruši se gospodarstvo Republike Hrvatske, postotak visokoobrazovanih u zemlji ponovno pada, a Zetovci žele sa sobom nositi pištolje. Želim i ja nositi pištolj. Pogotovo dok na stanici na Glavnom kolodvoru čekam nevidljivi autobus linije 234 Kajzerica-Lanište koji ponovno kasni u dolasku ili se uopće ne pojavi, a bez ikakvog objašnjenja, čisto da si od očaja što se isti scenarij ponavlja u razmaku od nekoliko dana proteklih pet godina – pucam u glavu. Želim i ja idući put na Facebooku pročitati kad pada snijeg, kad sija sunce, a kad je kišno. Budite pametni i spasite vaše prijatelje na vrijeme.

Idući snijeg je vaš.