utorak, 7. travnja 2020.

Kad će drugo?

Devet mjeseci nakon zadnjeg posta evo osvježenja! I ne, na sreću nije zbog prve stvari na koju pomislite. Vrijeme je naprosto proletjelo. Ono, život as usual. I to je moguće za mladu majku. Tako nakon iritantnog „vidjet ćeš“ čim se požališ na novo iskustvo roditeljstva, čim dijete napuni prvu godinu kreće nova doza frustracije – „Kad će drugo?“
Najprije se slatko smijuljiš na svako to pitanje, a potom dijete doživi i drugu godinu života. Onu takozvanu „strašnu drugu“. Pa ti malo prisjedne „Kad će drugo“ pitanje. Ne zanima te kad će drugo doći, nego kad će druga proći. Toliko.

Kažu prvi pubertet
Imaš dijete ovakvo ili onakvo, smireno ili hiperaktivno, zahtjevno ili maksimalno kooperativno. Kakvo god ono bilo, navikneš se na njegov karakter. Ono, kul si si sa svim njegovim posebnostima. I onda otpuhneš te dvije svjećice s torte i upoznaš se s nekim novim djetetom. Onim koje je tvrdoglavo, inatljivo, agresivno i svadljivo.
Ček ček - tko si ti bebo?
Kazala mi je tako vrtićka odgajateljica da se razdoblje druge godine naziva i "prvim pubertetom". A znate već kakav je pubertet. Jedino je malo nezgodno što dvogodišnjem djetetu ne možeš objasniti neke stvari na temelju razuma i logike, nego su to uvijek ili puste misaone igre ili nadmetanje u dominaciji. U svakom slučaju, najsmješnije mi je što od svakog roditelja čujem kako "njihovo dijete već ima karakter" i kako je preslatko što su tako tvrdoglavi jer to baš pokazuje njihovu jedinstvenu narav. Nisu li svi takvi? Pa onda dođe moja mama koja kad se požalim na NK i njezinu prgavost kaže da je bolje da je takva, nego nekakva mlitava i "bez identiteta". A je, u pravu je.
Ne pjeva bezveze moj idol Petar Grašo da "il' imaš dušu il' si nula od čovika". Jedno je sigurno - NK sigurno nije nula od čovika.

Tko jači, taj kvači
Okej, i koja je onda taktika? Kako preživjeti drugu bez da se baciš na prugu? Imam nekoliko metoda i sve su uglavnom bezvezne. Autoritativan ili povišen ton rezultiraju grohotnim smijehom. Prijetnja nailazi na ignoranciju. Molitva i vapaji s druge strane izazivaju samo sućutan pogled bez reakcije. Jedino što preostaje jest beskrupulozna ucjena. Ne napraviš li to i to, uzet ću ti omiljenu igračku. Možda čak i dudu. Ne postupiš li kako sam ti rekla, baka ti neće doći u goste. To su trenutačno taktike koje u gotovo sto posto slučajeva pale. Hoće li to traumatizirati dijete? Jesam li upravo učvrstila svoj status nemajke?
Neka ostane zabilježeno da joj se katkad obratim s vrlo razumnom argumentacijom zašto bi me trebala poslušati koja čak i upali. Nastavno na nedavni potres, premjestila sam konzerviranu hranu koja je s frižidera popadala po podu u najniži ormarić s debelom sviješću da će NK to svako malo vaditi i kotrljati po kuhinji. I jasno, u rekordnom roku se to počelo događati. Nakon standardnih "nemoj nemoj ne ne", plačnim tonom glasa sam joj rekla: "Stvarno ne mogu vjerovati. Dakle ja sklonim sve ove stvari koje su pale na pod da ih novi potres ne bi ponovno srušio u ormarić i sad ti sve vadiš i bacaš van. Stvarno ne znam što da ti kažem." NK me pozorno posluša, a moj vapaj se uglavi u njezinom mozgu. Pokupi sve konzerve koje je pobacala i poslušno SPREMI u ormarić.

Konačno kuži spiku
No, nećemo ovaj "revival post" završiti u negativnom tonu, nikako. Ima djetetova druga godina i prednosti. Naime, NK kao da je odrasla tijekom noći. Danas je beba koja ništa ne kuži, a sutradan totalno kuži spiku. Kad kažeš "ajmo okinuti fotku", ona mirno stane i čeka. Kad kažeš da se nasmije za fotku, spremno pokaže zube. Kad je pitaš što bi jela, izgovori ime jela, premda znaš da će to uvijek biti isto. Može pomagati oko naoko beznačajnih stvari po kući i pritom se osjećati kao da čini najvažniju misiju na svijetu. Pamti pjesmice, pa tako i one Grašine, a onda može s tobom pjevati uglas i nadovezivati se na probrane dijelove.
Sad samo da skuži ono što bi i mami olakšalo život - recimo koristiti tutu umjesto pelene ili prestati žvakati dudu. Ili da skuži više od trenutačnih 20 posto aktivnosti koje drugi roditelji rade s djecom, bilo da je riječ o crtanju, pjevanju, pogađanju, rješavanju kojekakvih zadataka ili nečemu petom.
Budući da malo tko čita ovaj blog, ne očekujem nekakve savjete u pogledu preživljavanja djetetove druge godine života ili naputaka kako pomagati razvoj svih njegovih vještina. Drugim riječima, i dalje ostajem nemajka sve do nekih novih objava, padobranaca čitatelja i bejbi anegdota. 

#ostanidoma #ostaninemajka