Fakti s mora

Što reći, kasnim s novim postom tjedan dana. Ali, promijenila sam datum na srpanj zato jer imam OCD i ne mogu se pomiriti s opcijom da jedan mjesec nema svoju objavu. Vjerujem da se nitko ne pita zašto je tome tako, ali svejedno ću vam reći. To je zato jer je Tenžera nakon dvije godine pošla na more. Dakle odmor, ljetovanje. Dokolica, rekreacija, ljenčarenje, zabava, okrepa, oporavak, praznici, predah, odušak, odahnuće, prekid rada. U međuvremenu me zabavljala usporedba silnih gradova na obali Jadrana sa Zagrebom. Cijene, ljudi, temperatura, vibra - sve! 

Uglavnom, shvatila sam da sam dijete asfalta i da meni nema do Zagreba. Nisam ja čovjek za odmaranje. A kao za vraga, mjesec dana prije nego li sam napustila Zagreb na najduži period nakon mojeg izrastanja u mladu ženu, nastao je novi portal. Dakle, svi ljudi koji svako ljeto gunđaju da u Zagrebu ljeti nema događanja, shvatit će da zapravo seru big time. Naime, Divan.hr fino okuplja događanja iz raznih sfera kulture i klupskog života Zagreba. Ocjenjujem ga kao potpuno seksi stvar za Zagrepčane koji (gotovo potpuno) ostaju doma tijekom ljeta zato jer sam preko njega saznala za pojedine evente koji bih vjerojatno propustila. To dobiva posebnu težinu kad se uzme u obzir da sam se smatrala osobom koja prilično temeljito prati zagrebačka zbivanja, od razvikanih do maltene potpuno anonimnih. I pojavi se Divan.hr putem kojeg mi svemir poruči sljedeće:
1. Haha, dok si ti na moru, Zagreb ima najviše događanja do sada - a ti to možeš objesiti mačku o rep! Divan.hr 1: Matina 0.
2. Ne pratiš na jednom mjestu sva zbivanja. Divan.hr ih prati umjesto tebe.

No, nema veze. Iživit ću se ja na ovom portalu tijekom ostatka godine jer rokaju događanja na dnevnoj bazi - 365/366 dana u godini! Uglavnom, glede svih mojih dosadašnjih morskih anegdota, pripremila sam vam lijeno napisane natuknice zvane 'Fakti s mora'. Post će se nadopunjavati sve do dva tjedna prije objave nove objave, pa ćete se nekoliko puta vraćati na isti post. Ili nećete. Vjerojatno nećete. Pa, pođimo!

Fakt 1: Svi znaju da sam glavni mrzitelj topline i ljeta. Umirala sam na zagrebačkom asfaltu do 22.7., a potom sam krenula put mora. I nakon što sam napustila usijani Zagreb, tamo je stiglo nevrijeme te okupalo Zagreb u prekrasnih 18 stupnjeva. Ja sam u međuvremenu nastavila umirati na 567 stupnjeva u morskim gradovima. Drago mi je da sam uspješno izbjegla svoje omiljeno vrijeme - hladnoću.

Fakt 2: Već gotovo dva tjedna hodam okolo bez to malo šminke što obično stavim. Iz jednostavnog razloga jer je vani spomenutih 567 stupnjeva. Jučer povodom Marojevog rođendana stavim maskaru i kao malo se sredim. Što se dogodi? Padne PLJUSAK. Yolo.

Fakt 3: Sat vremena parkiranja u starom dijelu Korčule košta 25 hrvatskih kuna. Dakle - DVADESET I PET KUNA.

Fakt 4: Klijent sam Zagrebačke banke. Bankomat ZABE 'nije trenutno u funkciji' ni u Šibeniku, a ni sada na Korčuli. Bankomati svih ostalih banaka najnormalnije funkcioniraju.

Fakt 5. Ovo sam ljeto hrabra Matina pa sam se okuražila na neke nove pothvate. Skočila sam bungee jumping na Zrću. Kakvo je bilo iskustvo? Zanimljivo. Nakon što me pajdo digao s rampom u zrak, krenuo je terapeutski razgovor s njim. Gledala sam u dubinu ispod sebe i ozbiljno razmišljala o tome koliko bi bilo naivno tražiti da me spusti jer 'sam se ipak predomislila'. S druge strane, bolilo me 400 kuna koliko je ovo koštalo, posebice jer novac nije došao iz mojeg džepa. Kaže meni pajdo da se uspravna tijela pustim u dubinu. Ja se malko skvrčim u koljenima i pitam mogu li ovako skočiti na što mi on kaže da tijelo treba biti potpuno uspravno jer će inače doći do prevelikog trzaja u kičmi. Usrah se u gaće, što reći. Potom sam ga pitala može li me jednostavno gurati, a ja ću se praviti šokirana jer je taj guraj stigao tako nenadano. Kaže pajdo da može. Okej, naposljetku me čovjek zaista gurnuo. Nakon pada su mi po bedrima ostali prekrasni podljevi krvi od pretjerano zategnutog remenja, ali me to nije spriječilo da si u letu popravljam frizuru. Jebiga, volim biti sređena čak i u zraku, a Maroje je naravno sve to snimio uz zanimljiv komentar koji se čuje na snimci: "bravo budaletino!".

Fakt 6. Bila sam u dva navrata simultani prevoditelj na otvaranju i zatvaranju Supertoona - festivala animacije u Šibeniku. Kakvo je bilo iskustvo? Ne znam, mislim da ćemo to lagano potisnuti duboko u podsvijest.

Fakt 7. Danas sam po prvi puta posjetila pećinu u moru. Osjećala sam se kao teški Indiana Jones dok sam plivala unutra. A tek kad sam se uspentrala uz stijene ne bih li kroz rupu u pećini izašla na površinu? Da, to je to, fizička spremnost to the fullest.

Fakt 8. Ozbiljno sam razmišljala o tome da ofarbam kosu jer imam izrast. Srećom, Iva i Melissa su me dozvale zdravoj pameti te sugerirale da bojanje obavim u Zagrebu.


Fakt 9. Nacrtala sam tri crteža u dva dana. Čini se da sam izgubila svoj moudžou jer slike ne ispadaju kako bi trebale. Malo me to brine.

Fakt 10. Maroje se nešto razbolio pa sam se ja ljubazno ponudila da ga malo češkam po glavi da lakše zaspe. Međutim, nezgodno je bilo to što sam ja zaspala dok sam njega uspavljivala. Yolo.

Fakt 11. Ako ste mislili da samo Zagreb ima svoj klub Sidro, varate se. Naime, posjetila sam lumbarajsko Sidro. Nakon izlaska, odosmo Maroje i ja na zadnje piće u spomenutu kafanu kad ono tamo - roka hrvatska glazba preko improviziranog đuboksa zvanog Youtube koji pušta vidno pijani mladić, u tom trenutku uvjerljivo najveselija i najglasnija osoba na otoku. Pokazalo se da je mladić i poliglot s obzirom da se prvih pola sata derao na korčulanskom dijalektu, a onda mu je njegovo društvo dosadilo pa je počeo pričati na tečnom njemačkom jeziku s random Nijemcima koji su sjedili za jednim od stolova. Malo mi je bilo žao Roka, konobara koji je marljivo prao čaše i posluživao pića dok je ovaj divljao po taraci.

Fakt 12. Posjetila sam nudističku plažu, rek'o idemo mi prošetati tih sedamdeset i nešto kila po stijenama kao od majke rođeni. No, malo je nezgodno bilo to što sam bila gotovo jedini NUDE na nudističkoj plaži, toliko o avanturizmu. Odlučih prošetati do kraja stijena ne bih li došla do osamljenog mjesta i konačno nabasala na dva naga muškarca. Uspjeh! U nekom trenutku se pojavio i jedan pretili muškarac, skinuo se do gola te legao na ručnik i objedovao čips. Zatim je sa sunčanim naočalama na očima otišao malo zaplivati u moru da bi se vratio objedovati bombone. A onda BAAAAAM - frajer izvadi kamericu i počne snimati. Doduše, kamera je bila usmjerena prema moru, ali opet - bio je to vrlo jasan znak da petama dam vjetra.

Fakt 13. Po prvi put u životu sam zaigrala picigin. Četiri muškarca i ja - baš neobično da je Tenžera ponovno postala dio muške bande. I tako, nekoliko puta sam uništila igru jer sam presnažna za ovaj svijet pa daleko napucam lopticu, ali sve u svemu je za prvi put moja igra bila bogovska. I bacanje u vodu i sva popratna piciginska sranja. Danas imam teški muskulfiber u oba guza te bedrima. Najbolja tjelovježba ikad, što jest jest.

Fakt 14. Nazočila sam prvoj ribarskoj večeri u Lumbardi. Naposljetku smo se Maroje i ja otrovali ribicama s prvog štanda koje su imale sjajan okus dima i višestruko prefriganog ulja pa smo se nalokali Colom i Jamnicom da dođemo k sebi. S ostalom hranom smo bili jako zadovoljni, a nismo se uspjeli izboriti za rožatu koja je planula sa štanda. Probala sam i svjetski poznato lumbarajsko vino GRK koje me oduševilo - posebice kad uzmemo u obzir da nisam ljubiteljica bijelog vina. Drugim riječima, Grk je pravi seks u ustima - no water, no mineralna, samo vino.

Fakt 15. Po prvi put u životu sam skočila na glavu u more, inače skačem na noge kao malo dijete. Bilo je okej, osjećala sam se jako graciozno i poletno, kao da nemam deset kila viška. Probala sam napraviti i stoj u moru, osjećaj je bio jednak.

Fakt 16. Demi Moore je trenutno na Korčuli u isto vrijeme kad i ja. Omg, ovo je najbliže što sam ikad bila jednoj holivudskoj zvijezdi.

Fakt 17. Maroje i ja smo išli na večeru u riblji restoran u kvartu. Vlasnik restorana se potrudio da nam uvali još sto jela koji se krasno sljubljuju pa je logično da ih sve naručimo. Kakav divan čovjek, kakve divne prijateljske sugestije. Čovo je naravno naplatio svaku od tih sugestija tako da smo iz lokala izašli 340 kuna lakši. Budući da smo bili hrabri na večeri, kao pravi Balkanci smo doručkovali - čokoladne okruglaste pahuljice s mlijekom kod kuće.

Fakt 18. Oblačno je. Sretna sam.

Fakt 19. Lako zabrazdim u opsežne uvode tako da ću predstaviti situaciju kroz dijalog. "MF" označava Marojevu frendicu.

(U krugu stojimo Maroje, prijatelj, MF i ja. Na nekom mondenom smo tulumčiću povodom Festivala riječi Šušur. MF je vidno pijana.)

Maroje: Joj, pogledajte ovog psića kako spokojno spava na podu, kao beba je.

(Svi s ljubavlju gledamo u psića)

MF: Baš ti dodje da ga zaliješ vodom sada.

(Nismo se stigli ni nasmiješiti doskočici kad BAAAAAM - zalije ona psa čašom gemišta koji je držala u ruci. Vlasnice psa se momentalno okrenu prema nama, evo teška neugoda. Prijatelj ode do psa ispričati se i njemu i vlasnicama, a MF odlazi po cugu. Vraća se s punom čašom.)

Matina: Vidim, stigla je nova runda.

MF: A da, kad sam sve potrošila na psa.

.... Malo me stvari može iznenaditi, ali ovo me zaista šokiralo. Skidam mašnu ludoj legendi MF!

Fakt 20. U Stonu sam po prvi puta u životu probala kamenice. Maroje i ja smo roknuli po jednu sa šanka, onako s nogu. Ne mogu reći da sam osjetila neki poriv za seksom nakon toga, tako da ću ih morati pojesti još kako bih se uvjerila da su zaista afrodizijak. Ali su bile prilično ukusne, evo i palčić u to ime - 

like emoticon

Fakt 21. Zaboravih napomenuti da šibenski lokali uglavnom nemaju običaj u toalete stavljati sapun. Njihova je logika 'let's keep it simple, imaš vodu, imaš papir, btk za ostalo." Popizdim kad u toaletu nema sapuna. Sve mogu preživjeti, ali manjak sapuna nikako.

Fakt 22. Jučer tijekom noći sam KONAČNO ugledala suze svetog Lovre! Po prvi puta u životu. Inače sam mislila da je sve velika obmana i da tako nešto zapravo ne postoji zato jer bih redovito buljila u nebo i ne vidjela apsolutno ništa. Uvijek bi vidio 'onaj drugi'. Ali jučer BAAAAAAM - nakupila sam dvadesetak komada. Cijelu idiličnu priču je zaključio Tomislav nakon što je mrtav hladan rekao: "Aj dosta smo ih vidili, bižmo ća."

Fakt 23. Volim zvjezdana neba, a smiješno mi je kako ekipa uvijek pokušava pronaći mala i velika kola, medvjede i ostatak zviježđa. I sada, Maroje si je instalirao aplikaciju Sky View Free koja kad mobitel uperiš prema noćnom nebu izračuna tvoju lokaciju i odmah registrira koju zvijezdu gledaš te naravno nađe sve živo na nebu - horoskopske znakove, planete, satelite, zviježđa. Aplikacija je potpuno edukativna i zabavna, ali i serator. Jer nalazi stvari koje uopće nisu vidljive na nebu, nego brije svoju spiku. Čisto ako netko odluči instalirati pa se poput mene malo razočara u aplikaciju i život općenito - ovo je upozorenje.

Fakt 24. Posjetila sam novo skriveno mjesto, mjesto koje je posjetila tek šačica ljudi na Korčuli (ili je Maroje srao kad mi je to pričao 
grin emoticon ). Jest da se do tog mjesta trebalo probijati kroz žbunje i izgrebati donje ekstremitete te se pentrati uz stijene i naposljetku bježati od izuzetno iritantne pčele i komarca koji me na kraju ipak uspio ubosti iznad obrve - ali isplati se. Osjećala sam se opet kao teški Indiana Jones.


Fakt 25. U Lumbardi sam na jednoj od pješčanih plaža vidjela dječačića koji je sjedio uz veliku pješčanu kulu koju je očito sam sagradio. I tako, prolazim ja i komentiram kako bih voljela i sama izgraditi pješčanu kulu te da si je mali zaista dao truda kad je napravio toliko pješčano zdanje. I onda ni pet ni šest, doleti njegova baka i BAAAAAAAM - počne skakati po kuli. Mali je naravno momentalno počeo plakati što njegovu baku nije spriječilo da devastira kulu do kraja. Živjela Lumbarda!

Fakt 26. Prvi put u životu sam vidjela dupina!!!! Zbilo se to između Proizda i Vela Luke, a u igri je bio očito mali dupin, takozvani dupinić. Iskočio je ispred broda što su svi nazočni dočekali razdraganim uzdasima, pa tako i ja naravno.

Fakt 27. Na korčulanskoj Bačvi sam posjetila novu pećinu iz koje sam pokrala nekoliko prelijepog ljubičasto-crvenog kamenja. Potom ih je Maroje u kupaćim gaćama prenio do obale. Što reći, sjajan smo tandem. Uz to sam vidjela mrtvu lignju na dnu pećine. Malo sam je pomazila, ovak' iz zajebancije - glatke je površine.

Fakt 28. Ove godine sam prvi puta probala rogač, dinju i kumquat! To je sve, nemam popratnih komentara. Kumquat je potpuno seksi.

Fakt 29. Maroju se još u Zagrebu nisam prestala hvaliti da sam najbolji igrač stolnog nogometa na kugli zemaljskoj te da imam snažne udarce. On je tvrdio da bi me sigurno dobio na što sam ja prezirno izrazila svoje neslaganje. I sad, nabrijavali smo se na naš stolnonogometni okršaj od konca srpnja te u svakoj ljetnoj destinaciji gledali gdje ima stol kako bismo se konačno obračunali. Na zadnjoj našoj korčulanskoj postaji, Proizdu, brod nas izbaci na kopno kad ono - kao sveti gral pred našim očima proteže se stolni nogomet. Momentalno smo unovčili 896 kuna za 4566 partija. Uglavnom, Maroje me razbio u stolnom nogometu sa sramotnih 4:1. Ostale bitke ne želim ni spominjati. Posula sam se pepelom. Iako i dalje tvrdim da sam barem najbolja IGRAČICA stolnog nogometa. Japanska buba, a-ca!

Fakt 30. VIŠE NEMAM LJETNIH FAKTA, VRATILA SAM SE U SVOJ PREKRASNI KIŠNI ZAGREB. Jes!

.... tu NAT bi kontinjuud...