nedjelja, 29. ožujka 2015.

Želudac i što s njim

Ne znam koliko često imate prilike dobiti masažu. Bilo kojeg dijela tijela, ali zaustavimo se na onim najklasičnijima kao što su ruke, ramena ili lice. Ja recimo tu priliku imam jedino kad je život glavni maser, a to obično ne završi zadovoljavajuće. Međutim, budući da radim u kozmetičkoj tvrtki, trudim se svojim mušterijama pružiti dobru seansu. I vrlo sam svjesna toga da ovaj uvodni paragraf zvuči poprilično krivo.

Nekada tijekom tekućega mjeseca, dolaze mi dvije djevojke na tretmane lica. U jednom trenutku stižemo do masaže lica gdje je djevojčina glava naslonjena na moj želudac. Na svakom tretmanu prisjetim se kako su nam 's vrha' govorili da osoba preko vašeg želuca osjeti vibracije, odnosno jeste li nervozni ili smireni što samim time utječe i na njezino raspoloženje. Jesu li nam srali ili ne, potpuno je nevažno za priču. Uglavnom, svakim novim tretmanom prisjetim se tih riječi pa uto osvijestim kako se moj želudac i ja osjećamo. Najčešće smo čist' fajn. U tom konkretnom trenutku masiram djevojčino lice, teče ugodan razgovor, sipam pošalice iz rukava, a onda čujem glasno 'nisdncdsjhbs'. Želudac mi je zakrulio valjda najjače ikada. Momentalno osjetim nelagodu što me potakne da od toga pred mušterijom napravim lakrdiju.

                                                   Masažna stolica iz nekog davnog stoljeća

Ovdje staje crtica iz poslovnog djelića života, no počinje moje razmišljanje el grande. Je li moguće postati čovjek-masažna stolica? Je li moguće proizvoditi namjerne unutarželučane migracije kako bismo dodatno relaksirali lubanje mladih dama i gospode koji ih naslanjaju na naše želuce? Čini se da nikada nećemo saznati. Kako bilo, u mojoj je tvrtki nekoć radila djevojka koja je voljela masirati druge, ali nije voljela da se isto radi njoj. Do dana današnjeg usta su mi ostala lišena komentara. Je li moguće da postoji netko tko ne voli masaže, ali ih spremno daje drugima? Ide li ovaj svijet potpuno kvrapcu? Stavi li se naglasak na njezinu altruističku crtu, to je čini idealnom osobom da postane čovjek-masažna stolica. Dam se kladiti da joj ne bi bilo teško poraditi na finesama kao što je veća kontrola nad želučanim kontrakcijama. Trenutno na Googleu ne postoji ni jedna tematska poveznica za čovjeka-masažnu stolicu, dakle ona bi bila prvi izbor koji bi ova tražilica izbacila.

Fak jea?

Osim toga, oduvijek sam se zalagala za to da ljudi izguraju strojeve iz uslužnih i inih djelatnosti. Kozmetička tvrtka Rituals koja više ne postoji na hrvatskom tržištu u jednoj (ili više njih?) od poslovnica imala je masažnu stolicu. Kad sam imala vremena, uvalila bih svoju tjelesinu unutra i upalila ju. Let her do her magic, pomislila bih. Od ponuđenih funkcija, odabrala sam sve. Logično, pa neću da mi masaža prebrzo dosadi. Na koncu me stolica ozlijedila. Neki od 'masažnih pokreta' bili su toliko agresivni da bi me leđa boljela ostatak dana. Došla bih popravljena pa bi me stolica potrgala, otprilike je to bila spika. Nešto kao jako loš kiropraktičar. Tko zna, da je Rituals upotrijebio čovjeka-masažnu stolicu, možda bi još uvijek postojao.

S druge strane, ni kolegica više ne radi u mojoj tvrtki. Što sada? Tko je u pravu? Što odabrati, koju posluku porati? Je li najprije nastalo jajce pa tek onda kokoš ili obrnuto? Koliko je sati? Ima netko kunu? Toliko je pitanja, a u deficitu smo s odgovorima.


Iako, ovo za kunu stvarno stoji.

Nema komentara:

Objavi komentar