ponedjeljak, 29. lipnja 2015.

TKO zube nije oprao još?

Doista njegujem svoje zube. Redovito ih perem, a još redovitije promišljam o tome koliko ih cijenim. Ovo napominjem odmah na početku kako nitko ne bi dobio pogrešan dojam. Zašto? Zato jer sam prije nešto više od godinu dana okrenula broj svojeg zubara na koji se javio ženski glas te upitao koga tražim. Tog i Tog, kažem ja. Uslijedio je šokantan odgovor – Taj i Taj je otišao u mirovinu. Pa kada?

PRIJE GODINU DANA.

U tom trenutku se posramim i prikrijem stid šarmantnim floskulama. Uglavnom, dobih novu zubaricu koju sam prvi puta posjetila prije godinu dana. I ponovno prije mjesec dana zbog iste stvari. Ništa strašno, ali gle – prevencija je prevencija. Što reći… ležim na ležaljci, a ispred mene stoje dvije medicinske sestre, s moje desne strane zubarica te slušaju moju bojazan od toga da mi ne ispadne zub… jer je Google rekao da bi mi mogao ispasti zub. Ispričam sve mjere koje sam poduzela ne bih li sačuvala zub u usnoj šupljini što je izazvalo iskren smijeh triju žena koje su stajale preda mnom. A onda je krenula ponovna uputa kako se ispravno peru zubi. 
„Gledajte, isto ste mi objašnjavali prije godinu dana kad sam Vas prvi puta posjetila. Okej, ispravno pranje zubi je kružnim pokretima. No možete li mi možda sugerirati nešto što će imati smisla budući da mi se zub uznemiri kad ga četkam na taj način?“, bio je moj odgovor. Uglavnom, zub se još uvijek dobro drži, ic okej. Ne bih mogla reći da znam koja je točno bila poanta čitave ove priče, ali su zubi dio tijela koji definitivno primjećujem kod drugih osoba – bilo muškaraca, bilo žena. U svakom slučaju, volim se smijati – što jest jest. Samo zabava. Tko zna bih li se mogla tako napadno smijati kao što trenutno prakticiram da mi nisu svi zubi na broju ili da nisu reprezentativni.

I ne mogu shvatiti ekipu koja se ne smije. Ono, ljude koji se rijetko široko smiju. Posebice ako su im zubi za pokazat' ekipi. Ako se kaže da osmijeh otvara sva vrata, ne bi se baš takvi ljudi vrata naotvarali. A toliko je smjehova za isprobati čjeote! Čuj ovo:

Smiješak – Mali osmijeh. Najčešće se ne vide zubi, a koriste ga osobe kojima se ne da nasmijati kako priliči jednoj radosnoj osobi. Možda i ne? Jebiga, tako izgleda. 
Hihot – Ne volimo ga jer asocira na grupicu priglupih djevojaka koje se smiju tek toliko da se smiju. Ili to ili na napušene ljude s kojima se u takvom stanju teško može komunicirati pa nam nisu zanimljivi osim ako i sami nismo u polusvjesnom raspoloženju. 
Grohot – E, to ja zovem smijehom à la Tenžera! Glasan smijeh koji se čuje vjerojatno do Siska ili dalje, obavezno traži prekomjerno raširena usta, a moguće i malko isplažen jezik. Nerijetko se pojavljuju bujice suza radosnica. To je smijeh od srca! 
Kes – Pokazuje zube, ali je stavljen na nečujno. Djeluje usiljeno što je vjerojatno i stanje stvari kad ga netko upotrijebi. 
Podsmijeh – Uključuje bilo što od prethodno navedenog, no načelno nije dobar jer eliminira smiješak s lica druge osobe, a mi želimo da se svi smiju – i opet i opet i opet!


Koliko je samo osmijeha za upotrijebiti, ha? Naletjeh slučajno u moru mudrih izreka na temu (o)smijeha i na jednu koja me potpuno osvojila iako je pomalo sladunjava. Kaže ovako – Osmijeh je svjetlo na prozoru koje poručuje ljudima da si kod kuće. S ovom dražesnom mudrom misli privest ću svoj bizaran, no itekako logičan post i ostaviti vas da uživate u dugom toplom ljetu. 
I ne brinite – ako kao ja niste na vrijeme doveli vaša tjelesa u red, nego ste napravili upravo suprotno i nabili desetak kila viška taman za golićenje na plažama – nema nervoze! Osmijeh na lice i nasmijte se svim prekrasnim fit djevojkama u lice.

Nema komentara:

Objavi komentar