Oda šiškama

U eri Youtubera, influencera, startupova i minuciozne izgradnje slike lažne stvarnosti kroz javne istupe i digitalna alter ega, svakako je banalno, ako ne i lakrdijaški govoriti o kakvom lažnjaštvu. Premda riječ "lažnjak" a priori nosi negativno značenje, s obzirom na pobrojano u prethodnoj rečenici, čak vjerujem da se netko neće pretjerano uvrijediti ako ga se počasti takvim jednim epitetom. Fake it till you make it, mantra 21. stoljeća.


U svakom slučaju, recimo to tako da bih sebe mogla nazvati lažnjakom. Sirovim lažnjakom. Sve što činim i javno i tajno jednako je sirovo, nerafinirano i diskutabilno. Dakle suprotno od lažnoga. Međutim, nisam ja prigrlila lažno - lažno je prigrlilo mene.

Odvrtim li svoj život kao film desetak godina unatrag, prisjetit ću se nekolicine anegdota koje su do danas postale moja privatna opća kultura. A sve redom spletom okolnosti. Počnimo od moje glave, glave koja je jedini istinski prepoznatljivi dio mene. Od fizionomije lica preko frizure pa sve do nametljivog osmijeha.

I tako je postala riđa

Sjećam se kad sam prvi put odlučila obojati kosu u riđe. Odluka koja se kasnije utopila u puko slijeđenje modnih trendova nema veze s pomodnošću. Kako sam tada radila u Lushu, trgovini prirodne kozmetike gdje su se prodavale kane, ponukalo me to da i sama donesem svojem izgledu neku promjenu. Iako me eksperimentiranje s bojama za kosu oduvijek privlačilo, nikada nisam napravila korak prema realizaciji. Tako je odluka pala na kanu. Prirodnu boju za kosu koja ne oštećuje korijen kose, koja se s minimalno ili nula štete vraća na staro i koja k tome djeluje i kao hranjiva maska. U ponudi smo imali četiri boje: crnu, smeđu, mahagonij i crvenu.

Prirodna boja kose bila mi je mišje smeđa, dakle nije bilo razloga da iz svijetlo smeđe idem u tamno smeđu. Koja je svrha? Crna boja kose mi je u misli uvijek podmuklo dovlačila prizore žena koje ne njeguju izrast pa im je polovica glave bijela, a polovica crna. Ne sjećam se crnokose žene koja je uredno održavala crnu boju. Došli smo i do mahagonija. Sa svojih 20 nisam htjela nositi boju koju nose sve starije gospođe, premda je nijansa izgledala lijepo..... na namještaju. I tako dođosmo mi do crvene s jednostavnim zaključkom: ako se bojam, obojat ću se u nešto suprotno mojoj prirodnoj.

Obojam se dakle, boja se prihvati fantastično, a ja se smjesta osjetim kao da sam oduvijek riđokosa. Ne znam je li prošlo nekoliko mjeseci prije nego što su Zagreb preplavile riđokose žene. Sjećam se, u tadašnjim zabavnim emisijama na televizijama kandidatkinjama su se radili tobože šokantni make overi pa su mahom postajale riđokose. Ispostavilo se da i ja samo slijedim trendove koje je postavila Hurem.

I tako je odrezala previše

Nešto smionije od bojanja u riđe na meni su svakako bile opskurno kratke šiške. Nećete vjerovati, ali one su se sramežljivo dogodile čak i prije bojanja u riđe. Jednom sam odvažno otišla u frizerski salon SHE CUTS YOUR HAIR i kazala što im je činiti sa šiškama što su oni objeručke prihvatili. Za razliku od njihovih prethodnika koji su me uvjeravali da imam nisko čelo i da na meni te šiške neće dobro izgledati. Uglavnom, šiške su ispale odlično. Ali nakon što su i te male šiškice izrasle, ponovno sam ih puštala. Pojma ne znam zašto.

Trebalo je očito potpuno promijeniti pojavnost promjenom boje kose da bi se i šiške ponovno skratile i ovaj put ostale zauvijek. Moram li napominjati na kakve komentare sam nailazila? Šiške su bile sprdačina na svakom koraku. Kad ono, nekoliko godina kasnije u modnim je medijima osvanuo članak: Kratke šiške postale hit među slavnima. Pa onda deseci fotografija na kojima svjetske glumačke i pjevačke zvijezde furaju "baby bangs". Ma nemoj mi reć'! I evo me, ponovno samo slijedim trendove.

Upravo te šiške postale su magnet za iskrivljenu predodžbu moje pojave. Nemam ja veze s tim, ja ih samo održavam! 

I tako je (p)ostala alternativna

I što biste onda prvo rekli za osobu koja ima ovakve šiške? Vjerojatno da je agnostik ili ateist, da je lezbijka i veganka ili vegetarijanka. Snažna aktivistica. Možda biseksualna. Ima nekoliko tetovaža, tko zna, možda i koji skriveni piercing. Ima kućnog ljubimca i doma nema televizor. 

Nećete vjerovati, ali ta je percepcija postala utkana u javnu svijest o meni. Kratke šiške, ziher je lezbijka. Kratke šiške, ziher ne jede meso. Kratke šiške, od nekud si mi poznata, ziher s nekog prosvjeda. Oho, imaš i undercut - sad imamo dvostruku potvrdu za sve što smo zaključili. Ima jedna zgodna anegdota oko mojih Martensica. Na jednom snimanju me sugovornica sretno odmjerila, od riđe izbrijane kose pa sve do Marti i na njima uočila crvenu vrpcu zavezanu za vezice. Veselo je pitala smije li me fotkati da pošalje sinu koji je upravo opčinjen kulturom skinheada kako je "i novinarka u skinsima". 

A zapravo je crvena trakica na čizmama zavezana već godinama od jednog prosinca kad je to bio samo blagdanski ukras, a zbog lijenosti me dovela do predodžbe o jednoj supkulturi.

Govoreći o obući i odjeći, ovakve stvari su razlog zašto ne nosim majice s printevima kultnih bendova koje ne slušam. Kad tad bi se pojavio onaj netko tko bi me suočio s brzopoteznim glazbenim kvizom da provjeri jesam li stvarni fan. E da, a kad govorimo o glazbi, ne biste nikada pogodili koje glazbenike slušam.

I tako je svizac zamotao čokoladu.


Primjedbe

Popularni postovi